Hrvatski Kompetencijski centar za društvene inovacije imao je priliku sudjelovati na događanju National Competence Centres Mutual Learning Event pod nazivom „Social Innovation Portfolios in Practice: Building Advocacy for Systemic Change“, održanom u Madridu 4. i 5. svibnja 2026. Događanje je organizirao Europski kompetencijski centar za društvene inovacije kroz Radnu skupinu nacionalnih kompetencijskih centara u okviru ESF+ Zajednice prakse za društvene inovacije, u suradnji s timom za transnacionalne pozive. Susret je okupio nacionalne kompetencijske centre iz cijele Europe kako bi razmijenili iskustva o tome kako se portfeljni pristup koristi za prelazak s izoliranih projekata na pokretanje sustavnih promjena u nekim od najsloženijih društvenih izazova današnjice – od deinstitucionalizacije i dugotrajnog beskućništva do uključivanja osoba s invaliditetom i reforme sustava skrbi.
U središtu rasprava bio je španjolski Portfelj društvenih inovacija VIDAS – Novi model skrbi u zajednici, koji je predstavilo Državno tajništvo za socijalna prava Kraljevine Španjolske kao konkretan primjer kako portfeljni pristup izgleda u praksi.
Zašto je portfeljni pristup važan
Diljem Europe financijeri i donositelji politika suočavaju se s izazovom razvoja i širenja rješenja za društvene probleme unutar složenih i često proturječnih sustava. Dugotrajni izazovi poput beskućništva, dugotrajne nezaposlenosti, uključivanja osoba s invaliditetom i okolišne ranjivosti ne mogu se riješiti pojedinačnim, izoliranim inovacijama. Potrebni su prilagodljivi pristupi na razini sustava koji prepoznaju odnose moći, daju glas marginaliziranim skupinama i omogućuju kontinuirano učenje kroz više sektora i intervencija.
Portfelj eksperimentiranja i širenja inovacija povezuje različite inicijative i sve relevantne aktere u stvarnom vremenu. Time se omogućuje prijelaz s projektnog pristupa na širu perspektivu usmjerenu na sustav – pristup koji omogućuje upravljanje rizicima povezanima s disruptivnim inicijativama, prirodno prihvaćanje pokušaja i pogrešaka te strateško jačanje onih inicijativa koje pružaju najsnažnije dokaze o društvenom utjecaju.
Što je inovacijski portfelj?
Inovacijski portfelj nije ni inventar projekata ni usporedba njihovih rezultata. On predstavlja omogućujuću arhitekturu koja povezuje inicijative i učenje, čini vidljivima odnose među inovacijama te omogućuje njihovo kombiniranje, međusobno jačanje i stvaranje dodatne vrijednosti. Njegova temeljna pretpostavka jednostavna je, ali snažna: ukupni društveni utjecaj može biti veći od zbroja rezultata pojedinačnih projekata – pod uvjetom da postoji zajednička misija koja usmjerava cjelinu. Portfeljni pristup podrazumijeva da inovatori i donositelji odluka zajedno rade na stvaranju uvjeta za inovacije te prate promjene javnih politika potrebne za njihovu punu provedbu i/ili skaliranje.
Financiranje izoliranih projekata donosi rezultate. Upravljanje portfeljem usmjerenim na misiju stvara kumulativno znanje o tome koje kombinacije inovacija djeluju, gdje se nalaze praznine u sustavu, koje se strukturne prepreke ponavljaju te koji uvjeti omogućuju širenje i prijenos uspješnih modela. Upravo takva strateška inteligencija ne može nastati unutar pojedinačnog projekta, a ključna je za donošenje kvalitetnijih odluka u javnim politikama.
Portfelj VIDAS: svrha i misija
Španjolsko Državno tajništvo za socijalna prava pokrenulo je stratešku inicijativu koja društvene inovacije prepoznaje kao polugu sustavnih promjena. Rezultat je platforma VIDAS (Vías Innovadoras para la Desinstitucionalización a través de los Aprendizajes en Sociedad), koja je između 2022. i 2024. financirala 19 pilot-projekata te ih povezala u zajednički prostor za eksperimentiranje, razmjenu i učenje. Iz tog procesa nastao je Inovacijski portfelj za novi model skrbi u zajednici, s jasnom misijom: doprinijeti razvoju novog modela skrbi i podrške koji život u zajednici čini stvarnim izborom. VIDAS je taj okvir gradio zajednički, tijekom samog procesa, usuglasivši sedam zajedničkih načela: ljudska prava, rodnu ravnopravnost i intersekcionalnost, neovisan život i autonomiju, pristup utemeljen na zajednici, usmjerenost na osobu, cjelovitost pristupa te integraciju i sukreaciju.
Jedan od najvrjednijih doprinosa portfelja VIDAS jest otvoreno prepoznavanje prepreka širenju inovacija, koje se pojavljuju u tri oblika:
- Regulatorne prepreke – kruti okviri, tehnički propisi, postupci javne nabave i stambeno zakonodavstvo oblikovani za institucionalni model skrbi.
- Financijske prepreke – proračunske strukture usmjerene na unaprijed definirane usluge i evaluacijski ciklusi koji nagrađuju kratkoročne rezultate, zanemarujući preventivnu vrijednost intervencija.
- Kulturne i organizacijske prepreke – bez kontinuirane podrške transformacija se može vratiti na stare obrasce, a modeli skrbi u zajednici ponovno skliznuti prema institucionalnoj logici.
Ove su prepreke sustavne i međusobno povezane. Regulatorna reforma bez kulturne promjene ne donosi stvarnu transformaciju, dok kulturna promjena bez prilagođenih financijskih okvira nije dugoročno održiva.
Nacionalni kompetencijski centri i portfeljni pristup
Posebno važan dio rasprave u Madridu odnosio se na ulogu nacionalnih kompetencijskih centara za društvene inovacije u podršci portfeljnom radu. Španjolsko iskustvo nudi vrijedne pouke za sve NCC-ove u Europi, uključujući ACT Grupu kao hrvatski Nacionalni kompetencijski centar za društvene inovacije. Kompetencijski centar koji djeluje samo kao katalog dobrih praksi ima ograničenu vrijednost kada se suočava s izazovima poput deinstitucionalizacije, reforme skrbi ili društvene uključenosti. Takvi izazovi zahtijevaju kulturne, organizacijske i regulatorne promjene koje uključuju brojne aktere kroz dulje vremensko razdoblje. Stoga bi kompetencijski centar trebao djelovati prema logici portfelja usmjerenog na misiju – ne upravljati izoliranim projektima, nego povezivati inovacijske ekosustave, podržavati kolektivno učenje i povezivati distribuirano eksperimentiranje s procesima javnog odlučivanja.
Uloga centra trebala bi se razvijati kroz različite faze inovacijskog procesa:
- Faza istraživanja – slušanje i mapiranje: prepoznavanje novih izazova, povezivanje aktera, vidljivost postojećih inicijativa i otkrivanje praznina koje pojedinačni projekti ne mogu uočiti.
- Faza eksperimentiranja – povezivanje i podrška: omogućavanje inovacijama iz različitih konteksta da dijele zajednički referentni okvir i stvaraju međusobno učenje.
- Faza prijenosa – najstrateškija faza: pretvaranje akumuliranog znanja u smjernice za javne politike, prepoznavanje modela spremnih za skaliranje te održavanje veze između onih koji eksperimentiraju i onih koji odlučuju.
- Evaluacija – nije završna faza nego kontinuirana praksa učenja koja prožima cijeli proces.
Ključno je da centar bude aktivni dio inovacijskog ekosustava, a ne samo njegov promatrač.
Tri smjera za javne politike
Na temelju iskustava portfelja VIDAS formulirana su tri smjera relevantna za europske institucije, države članice i kompetencijske centre:
- Preusmjeriti financijske okvire s modela temeljenih na unaprijed definiranim uslugama prema modelima temeljenima na podršci, koji omogućuju fleksibilne kombinacije prilagođene potrebama ljudi.
- Proširiti pristupe ekonomskoj evaluaciji kako bi uključivali vremensku dimenziju podrške, izbjegnute troškove i spriječene krizne situacije.
- Izgraditi institucionalne mehanizme koji povezuju eksperimentiranje s ciklusima donošenja javnih politika, pretvarajući stečeno znanje u kriterije financiranja, regulatorne okvire i modele akreditacije na kontinuiranoj osnovi.
Zajednička europska agenda učenja
Europski nacionalni kompetencijski centri za društvene inovacije nalaze se u različitim fazama razvoja. Neki već imaju snažne institucionalne mandate, dok drugi – poput našeg centra u Hrvatskoj – još uvijek razvijaju svoju ulogu, metodologije i ekosustave.
Događanje u Madridu jasno je pokazalo da je najveća vrijednost ove mreže upravo činjenica da svaka zemlja ne mora iznova prolaziti isti put učenja. Za naš Nacionalni kompetencijski centar susret u Madridu bio je istodobno inspiracija i potvrda: portfeljni pristup nije samo jedna od metodoloških opcija za rješavanje složenih sustavnih izazova – on je temeljni preduvjet njihova uspješnog rješavanja.
Dok nastavljamo razvijati svoju ulogu hrvatskog Nacionalnog kompetencijskog centra za društvene inovacije, iskustvo VIDAS-a pruža konkretan i na dokazima utemeljen primjer kako se misija, zajednička načela, distribuirano eksperimentiranje i kontinuirano učenje mogu povezati kako bi doveli do stvarnih promjena modela i sustava.